Papa Franjo pozvan da obnovi Crkvu

*Leonardo Boff

Na internetskim portalima prognozirao sam da će se budući papa zvati Franjo. I nisam se prevario. Zašto Franjo? Sveti Franjo počeo je obraćenje nakon što je čuo glas s križa u kapelici San Damiano: „Franjo, pođi obnoviti moju kuću; gledaj kako je uništena.“ (San Bonaventura, Legenda Maior, II,1)
Franjo je te riječi shvatio doslovno te je sagradio Porcijunkulu koja se još uvijek nalazi u Asizu unutar jedne velike katedrale. Zatim je shvatio da se radi o nečem duhovnom: o obnovi „Crkve koju je Krist spasio svojom krvlju“ (op.cit.). Tako je započeo svoj pokret obnove Crkve čiji je papa tada bio jedan od najmoćnijih, Inocent III. Započeo je život sa gubavcima te sa jednim od njih ispod ruke krenuo je propovijedati Evanđelje, upotrebljavajući narodni jezik (volgare) a ne latinski. Franjo, međutim, nije pripadao svećenstvu: bio je običan laik. Tek na kraju života, kada su pape zabranili laicima propovijedati, odlučio se zarediti za đakona pod uvjetom da ne prima nikakvu naknadu za svoju dužnost.

Kako to da je kardinal Jorge Mario Bergoglio izabrao ime Franjo? Po mom mišljenju baš zbog toga što je shvatio da je Crkva uništena zbog gubitka autoriteta poradi raznih skandala koji su narušili upravo ono najvrednije: moral i kredibilitet.

Franjo nije tek obično ime. To je program za Crkvu, siromašnu, jednostavnu, za Crkvu evanđelja udaljenu od svake moći. Za Crkvu koja izlazi na ulice, stvara prve bratske zajednice koje mole brevijar u sjeni stabala zajedno sa vrapcima. Za ekološku Crkvu koja sva bića naziva slatkim riječima „sestro i brate“. Franjo je ostao poslušan papinskoj crkvi te je, u isto vrijeme, slijedio svoj osobni put Evanđelja siromaštva. Teolog Joseph Ratzinger jednom je napisao: „Franjin ne imperijalnom tipu tadašnje Crkve nije mogao biti radikalan, to je ono što bi mi nazvali proročkim protestom“. (u Zeit Jesu, Herder 1970,269). On ne govori, već jednostavno uvodi novo. (...)

Leonardo Boff autor je knjige Crkva, karizma i vlast, Stvarnost, Zagreb