Objavljena knjiga IZBORENA SLOBODA o kojoj smo pisali još 2007. god.

Knjigu profesora Hansa Kuenga toplo preporučujemo

STARI LAV
Piše: Franco Barbero

Za nekoliko mjeseci navršit će 80 godina. Činilo se da se malo primirio i "pomirio" sa svojim prijateljem iz koncilskih dana. Ali nije tako, na našu sreću.
Strai lav, katolički teolog Hans Kung, ponovno napada sa svojom kritičnom knjigom, u kojoj ne štedi Ratzingera.
U njegovoj novoj knjizi pojavljuje se precizan akt optužbe aktualnog pape, kako nam to dokumentira Andrea Torquini u listu Repubblica od ponedjeljka 10. rujna: "Ratzinger je bio zajedno sa mnom profesor teologije, ali kasnije se otkrio kao sin jednog žandara, što je stvarno i bio. Pokorio se Kuriji, optužio me kao "ne katolika" i na kraju osudio. Sve je to učinio igrajući istovremeno dvostruku igru: pisao mi je opraštajuće pisma dok je pripremao sankcije protiv mene."
Evo, sažetka u dvije riječi, kako Hans Kung, slavni liberalni njemački teolog, priča u svojoj knjizi sjećanja, "Umstrittene Wahrheit. Erinnerungen" (Sporne istine. Sjećanja), upravo izdanoj u Njemačkoj od Munchenskog izdavača Piper Verlag.
Jedna vrsta obračuna s Papom Benediktom XVI, s kojim se po svemu sudeći bio pomirio nakon nedavnog susreta. O čemu Der Spiegel izvještava bitnim sadržajem. Kung i Ratzinger zajedno su bili profesori na Tubingenškom sveučilištu, gdje se nalazi najpoznatiji Teološki fakutet u Euroopi.
Upravo je Kung predložio Tubingenu da prihvati Ratzingera koji je predavao u Muensteru. "Tri godine smo zajedno radili", priča Kung u svojoj knjizi, kojoj ne izostaju zabavni detalji: Kungu se tada sviđao Alfa Romeo, a Ratzinger se vozio biciklom. Često, po ružnom vremenu, Kung je povezao Ratzingera stavljajući njegov bicikl na držače za putne torbe.
Činilo mi se da smo bili na istoj valnoj dužini", piše teolog. Ali nije bilo tako, nastavlja. Kada su, krajem šesdesetih, ojačale struje koje potiskuju koncilsku reformu, dolazi čas odluke. Kako za njega tako i za mene. Njemu nasuprot ja sam se odlučio ne svrstavati s hijerarhijama Rima i centralističkom Crkvom... htio sam biti kršćanin katolik na služenje ljudima koji su kako unutar tako i izvan Crkve."
Vihor šesdeset i osme prema Kungu "traumatizirao je" Ratzingera: nije bio u mogućnosti voditi dijalog s mladima. "nije ga interesirala novozavjetna Crkva nego Crkva Oca, dobro razumljivog bez majke... očito je da sin jednog žandara raste različito od sina jednog trgovca", dodaje s pomalo otrova.
"Nakon što je napustio Tubingen godine 1968, Ratzinger - nastavlja dalje Kung - deset godina kasnije, 1979., javno optužuje mene, svojeg bivšeg kolegu. I pri tom igra neku vrstu dvostruke igre: na moju zamolbu napisao mi je pismo oprosta. Nekoliko tjedana kasnije dolazi deklaracija Kongregacije za nauk vjere, koja mi je oduzela pravo poučavanja teologije u ime Crkve."
Nažalost, ističe dalje Kung, "među onima koji nisu imali hrabrosti da me podrže, bio je također i kardinal Lehmann, liberalac broj jedan među Biskupskom konferencijom Njemačke."
Sad nam preostaje čekati da se knjiga pojavi na talijanskom jeziku. Prijevod je spreman. Nadajmo se da će neki izdavač imati hrabrosti da objavi ove stranice postkoncilske povijesti.

Hrabro! Javite se ukoliko se slažete sa našim pogledima

Poštovani!
Ove su stranice postavljene pred dosta vremena. Javite se ukoliko se slažete sa našim pogledima te ukoliko želite doprinjeti osnivanju pokreta MI SMO CRKVA u Hrvatskoj. Manifest ovog pokreta sadržan je u APELU NARODA BOŽJEGA kojeg ćete pronaći na našim stranicama.

Kontakt: we.are.church.hr@gmail.com

Prvo hrvatsko digitalno izdanje Spinetolijeve knjige Isus iz Nazareta

Napomena prevoditelja

Knjiga Isus iz Nazareta poznatog talijanskog teologa i bibličara Ortensija da Spinetolija prvo je njegovo djelo predstavljeno hrvatskoj čitateljskoj publici. Svaki prijevod, pa tako i ovaj, sadrži manjkavosti koje sam nastojao, koliko mi je bilo moguće, svesti na najmanju mjeru. Ipak ne mislim da sam, s obzirom na moje skromne sposobnosti, to u potpunosti ostvario. Budući da do sada nemammnogo prevoditeljskog iskustva (ovo je ipak prvi prijevod knjige u koji sam se upustio) nadam se da će neko buduće ponovljeno izdanje biti daleko uspješnije.
Ova knjiga, međutim, nikada ne bi ugledala svjetlo dana da nisam upoznao dragog prijatelja Vittorija Bellavitea iz Milana, glasnogovornikapokreta Noi siamo Chiesa koji je od izdavačke kuće la meridiana ishodio dozvolu autora za njeno objavljivanje u Hrvatskoj. Jednako tako zahvaljujem dr. Elviri Zaccagnino ispred izdavačala meridiana i gospodinu Gianfrancu Cortinovisu koji je upoznao autora sa ovom inicijativom. Teologu Ortensiju da Spinetoliju zahvaljujem radi iskazanog mi povjerenja.
Na osobit način zahvaljujem također mojim prijateljima Carminu Miccoliju i Giovanniju Ambrosoniju što su strpljivo čitali mail porukei odgovarali na moja pitanja koja su se odnosila na idiomatske nejasnoće i probleme vezane uz nerazumijevanje talijanskog teksta. Carminova pomoć bila je iznimno velika u pogledu pojašnjenja filozofsko-teološke terminologije kao i u vezi s tumačenjem nekih, za autora karakterističnih, teoloških promišljanja.
Prvih 5 poglavlja knjige preveo sam još 2006. godine, uglavnom u jutarnjem vlaku, putujući na posao. Zatim je uslijedila stanka do ljeta 2008. kada sam čvrsto odlučio prevesti preostalih devetnaest poglavlja. Možda upravo ovaj, našoj čitalačkoj publici nedovoljno poznat način pisanja može, između ostalog, u određenoj mjeri predstavljati napor izdizanja iznad svega što smo navikli slušati, a nikada dovoditi u pitanje. Meni osobno je ova knjiga značila daleko više - tračak nade u sivilu jutarnjega vlaka.
Neki su mi izdavači postavili pitanje pojavljuje li se ona upravom trenutku pogotovo kada je nedavno objavljena Ratzingerova knjiga vrlo sličnog naslova. Moj je odgovor potvrdan. Smatram današi čitatelji zaslužuju biti suočeni s jednom drugačijom kristologijom u svakom slučaju različitom od one trdicionalne - koja, kada jeriječ o papinoj knjizi, više sliči na katehetsko štivo i njegove propovijedi,negoli na znanstveni tekst.
Da smo bar na studiju imali više knjiga poput ove Spinetolijeve onda bi bez sumnje Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu odgojio generacije teologa otvorene prema različitosti mišljenja iprema kritičkom promišljanju bez ikakvog nepovjerenja, a pogotovo neprijateljstva prema znanstvenom pristupu.
Ovaj skromni prevoditeljski doprinos predstavlja ujedno moju naklonost i simpatije prema talijanskom narodu, jeziku i kulturi koje sam stekao boraveći i učeći u Italiji.

INTRONIZACIJA KARIZMATIKA

Sad je već sasvim sigurno da malobrojni pojedinci iz Crkve (don Živko Kustić i fratar Linić) u suradnji sa medijima žele intronizirati karizmatika vlč. Zlatka Suca. Čini se da im je ovaj pokušaj uspio zahvaljujući upravo nezdravoj religioznosti velike većine njihovih sljedbenika.

Vlč. Sudac se pojavljuje u ovoj groteski odjeven u svojem kostimu kojeg je danas (nedjelja 21. prosinac) podvrgnulo kritici glasilo 24 sata. Cijela scenografija kao i kostimografija, iako prenatrpana kršćanskom simbolikom, rezultira u potpunosti suprotnim efektom. Naime, ona tako jasno govori o pseudo-religioznosti udaljenoj tisuće milja od kršćanskog načina života a pogotovo od osobe nazaretskog proroka. Nema sumnje, ovdje se radi o kultu ličnosti koji je vlč. Sudac posljednjih godina uspio izgraditi. To mu, naime, nije bilo osobito teško jer je bio potpomognut Crkvenom institucijom koja u prvi mah nije shvatila o čemu se radi kao i fantizmom iz redova vjernika.

Službena se Crkva, kako se može naslutiti, ipak ograđuje od Sučevih nastupa. To će po svemu sudeći biti njezin stav bez obzira što je karizmatik neprestano naglašavo u svojim katehezama kako puk treba ostati vjeran papi, biskupima i službenoj nauci Crkve. Može biti da Crkvu ponajviše brine kult ličnosti koji bi ovaj, u bijeli talar odjevneni svećenik, mogao izgraditi pa na taj način dovesti u pitanje autoritete mjesnih ordinarija.

Sudac - karizmatik nastavlja dalje. Kakav će biti njegov kraj? Je li na vrhuncu karijere? Hoće li nakon svega uslijediti poraz? - pitanja su koja bi uistinu mogla biti zanimljiva. Bijeli talar kojeg najvjerojatnije radi inkulturacije u afrički i azijski mentalitet nose katolički misionari djeluje kao kostim istočnjačkog gurua koji ima namjeru osnovati novu sljedbu. No ishod možemo samo nagađati. Sučeva površna teološka naobrazba i već spomenuti fantizam u kombinaciji sa karizmom mogu zadati ponajviše glavobolje službenoj Crkvi.

No karizmatici su oduvijek bili najneuspješnije poglavlje hrvatske povijesti. Analzirajte samo posljednju etapu, od devedestih do danas, i probajte zbrojiti sva razočaranja ove prežalosne jednadžbe.

Ortensio da Spinetoli: Isus iz Nazareta

Ostvaren je prvi hrvatski prijevod ovog poznatog talijanskog bibličara koji je objavio brojne publikacije. Nadamo se da će u Hrvatskoj pronaći neko odvažnog izdavača.

"Stani na sredinu!" (Mk 3,3) očitovanje povodom Gay Pride 2008. u Zagrebu

Povodom manifestacije Gay Pride 2008 u Zagrebu, mi, simpatizeri Međunarodnog pokreta Mi smo Crkva u Hrvatskoj, osjećamo dužnost da kao kršćani i pripadnici Božjeg naroda - Crkve te na temelju Isusovog evanđelja, podržimo homoseksualce i lezbijke u njihovoj borbi za prava u društvu i, ukoliko su neki od njih kršćani, Crkvi.

Simpatizeri Međunaradnog pokreta Mi smo Crkva

u Hrvatskoj

Ako je točno da je “čovjek prvi i temeljni put Crkve” (Ivan Pavao II), onda to važi također i za pastoral. I što god se više ljudskim osobama prilazi kao “slučajevima” te one bivaju marginalizirane kao manjina tim je hitnija potreba da ih se ponovno dovede sa margine u centar: “Stani na sredinu!” (Mk 3,3).

Radna grupa za pastoral

homoseksualnih osoba

Organ dijaceze Innsbruck

Vjesnik: Varaždinka napisala roman o dugogodišnjoj vezi sa svećenikom

VARAŽDIN, 5. travnja – U preduskrsno vrijeme veliku pozornost Varaždinaca izaziva nedavno objavljeni roman pod nazivom »Najbolje« spisateljice Ete Lodi. Potražnja za knjigom je velika, a spisateljica, kojoj je Eta Lodi pseudonim, objavila ga je u vlastitoj nakladi od 300 primjeraka. Veliki interes za knjigom pojašnjava sama autorica tekstom na poleđini: »"Najbolje" je roman koji otvoreno, bez predrasuda, na pozornicu javnosti donosi ljubavnu priču mlade žene i svećenika. Možda se ona baš dogodila u vašem gradu? "Najbolje" hrabro otkriva moralne i duševne borbe, uspone i padove nesvakidašnjeg para koji se muči s dilemama dvostrukog morala, ali i više od toga. "Najbolje" pored ljudskih nadanja i ljubavnih čežnji, snova i prevara, laži i krivovjerja, progovara nedvosmisleno o Onome koji je jedini Istinit, koji nikada ne laže i koji svu svoju ljubav prema čovjeku nije izmislio…«. Kako to da se odlučila na razotkrivanje veze sa svećenikom nakon 14 godina, i nije li jednako kriva za kršenje celibata, koji moraju poštivati svećenici Katoličke crkve, pitaju se mnogi. Spisateljica i za to ima odgovor utemeljen u Bibliji: »Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi«. (Izreke 28: 13) Na početku romana u »Riječi čitatelju prije čitanja« Eta Lodi poručuje: »Osjećam moralnu dužnost da svakom tko otvori knjigu odmah kažem: ona je neobična! Ispada iz ustaljenih klišeja! Prkosi dogmama! Zato budite oprezni pri rukovanju s njom, jer za neke može biti šok, hereza, blasfemija! Ona kida omče aure svetosti spletene ljudskim vjerskim učenjima, te može kod mnogih prouzročiti bol, zgražanje, prezir… stoga će je neki a priori odbaciti, no vjerujem da će mnoge zagolicati i potaknuti da sami potraže Istinu«. Zanimljivo je kako roman donosi tekst nedjeljnih i blagdanskih propovjedi, koje su izvorno autoričina pisana djela, korištena u proteklim godinama za određenu vjersku zajednicu rimokatoličke kršćanske denominacije.

Karmen Gumbas

Del Ponte izbacila hrvatske biskupe iz takta

Bivša haška tužiteljica, Carla del Ponte, objavila je knjigu Lov s podnaslovom Ja i ratni zločinci. Sudeći po izjavama hrvatskih biskupa, izgleda da ih je autorica knjige, izbacila iz takta. Tako npr. prema navodu Večernjeg lista "šibenski biskup Ante Ivas nije mogao odoljeti a da ne doda: Zloća. To govori više o njoj samoj."
Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, na konferenciji za novinare, bio je najgorljiviji inkvizitor navedene knjige proglasivši autoričinu rekonstrukciju neutemeljenom. Zanimljivo je da je upravo mons. Prenđa, koji se ranije ponudio kao jamac puštanja na slobodu Ante Gotovine u iščekivanju suđenja, u ovoj prilici bio najglasniji.
S nestrpljenjem očekujemo Carlinu knjigu, koja bi se u Hrvatskoj trebala pojaviti u jesen, dok će u Italiji pod naslovom La Caccia izaći vrlo brzo.

JUBILEJ REPRESALIJA: 25 godina pontifikata pape Wojtyle viđenih na drugačiji način

U suradnji sa portalom ZAMIRZINE.NET objavili smo dokumenat agencije Adiste u hrvatskom izdanju. Adistin dossier publiciran je 2003 godine te odnosi popis činjenica o represivnim mjerama bivšeg pape i kard. Ratzingera. Digitalno hrvatsko izdanje dostupno je na slijedećoj adresi:
http://www.zamirzine.net/IMG/pdf/Jubilej_represalija-1.pdf
Toplo ga preporučamo za čitanje.

Čestitka povodom osamdesetog rođendana Prof. Hansa Kunga (19. ožujka 2008.)

KirchenVolksBewegung

bundesweite Kontaktadresse:
»Wir sind Kirche« c/o Christian Weisner
Postfach 65 01 15
D-81215 München
Tel.: +49 (0)8131-260 250
Fax: +49 (0)8131-260 249

eMail: info@wir-sind-kirche.de
Internet: www.wir-sind-kirche.de




Izvješće za štampu München, 16. ožujak 2008.

Wir sind Kirche povodom osamdesetog rođendana Prof. Hansa Künga (19. ožujka 2008)

«Njegova postojanost u obnovi rimske Katoličke crkve ulijeva nam hrabrost »


„Njegova postojanost u obnovi rimske Katoličke crkve i njegov doprinos za ekumenizam i dijalog između velikih religija za nas je ohrabrenje, nadahnuće i poticaj“, naglašava narodni crkveni pokret Wir sind Kirche, izražavajući veliko priznanje povodom osamdesetog rođendana Prof. Hansa Künga (19. ožujka 2008.)

Küng je, naime, jedan od duhovnih otaca „Apela Naroda Božjega“ iz 1995.
Švicarski teolog, poznat u cijelom svijetu, bio je imenovan službenim peritom II vatikanskog koncila (1962 – 1965) od pape Ivana XXIII, uprkos crkvenoj izolaciji dao je velik doprinos formiranju ekumenske teologije i međureligijskog dijaloga, te i dalje nastavlja s radom aktivno i kreativno na projektima koji su njegovom zaslugom zaživjeli.

Njegova doktorska teza, napisana 1975 posvećena je problemu opravdanja u djelima evngeličkog teologa Karla Bartha, te je bila pohvaljena i od Josepha Ratzingera, koji je predavao na Tubingenu zajedno sa Kungom do godine 1968. S djelima velikog značaja (Die Kirche, 1967; Christ sein, 1974 [Biti kršćanin, hrv. pr. 2002], Existiert Gott?,1978, [Postoji li Bog?, hrv. pr.1987.] ), Kung ne samo da je vrlo brzo proširio javnim mišljenjem reformne ideje, nego im je dao, čvrste temelje biblijskog i sistematskog karaktera.

Sa svojim ekumenskim nastojanjem, Küng je dao odlučujući doprinos, godine 1999, rođenju zajedničke deklaracije o nauci opravdanja između katolika i protestanata.
Euharistijsko gostoprimstvo, kojeg je podržao Institut für Ökumenische Forschung [Institut za ekumensko istraživanje] u Tubingenu, od njega utemeljen godine 1963, prilikom Ökumenischer Kirchentag [ekumenskog sastanka njemačkih crkava] godine 2003, za Künga je korak u ispravnom smjeru.

Hans Küng, kao nitko drugi u našem vremenu, otvorio je i držao snažnim pitanje istinitosti u kršćanstvu. Poslije Koncila, na vrlo upečatljiv način povodom enciklike, objavljene 1967, o celibatu i enciklike Humanae vitae iz 1968 o regulaciji poroda, Küng, u svojoj knjizi objavljenoj 1970, Unfehlbar? Eine Anfrage [Nepogrešiv? Jedno pitanje], poteže pitanje nepogrešivosti papinskog učiteljstva.

Zbog toga, 18. prosinca 1979, tadašnji papa Ivan Pavao II, lišava ga crkvene dozvole sveučilišnog poučavanja zvane missio canonica. Ali Küng nije promijenio svoje poglede, teološki utemeljene, glede diskutabilne dogme o nepogrešivosti iz 1870, pokazujući na taj način da, kad je potrebno suprotstaviti se arogancijama Rima, nije samo riječ o poslušnosti nego i izdržljivosti – rijetkoj katoličkoj „vrlini“.

Godine 1968 uredio je deklaraciju Für die Freiheit der Theologie [«Za slobodu teologije»], koju su preradili Yves Congar, Karl Rahner i Edward Schillebeeckx a na kraju potpisali 1360 katoličkih teologa i teologinja iz cijelog svijeta, mađu kojima je bio i Joseph Ratzinger. Godine 1989 Küng se nalazi među potpisnicima Kölner Erklärung [«Kolnske deklaracije»], koja se izrazila u korist otvorenog katoliciteta a protiv jačanja papinske autoritarnosti.

Hans Küng jedan je od duhovnih očeva Initiative Kirche von unten (IKvu) [«Inicijative za Crkvu odozdo»] i „Apela Naroda Božjega“, iz godine 1995, kad je rođen narodni crkveni pokret Wir sind Kirche. Drugi dio njegove autobiografije, Umstrittene Wahrheit [«Kontroverzna istina»] donosi historijsko i sistematsko utemeljenje prijedloga od strane Wir sind Kirche, koji se s jasnoćom profiliraju polazeći od II vatikanskog koncila a za koje se Küng borio, usvojivši ih, još šezdesetih i sedamdesetih godina.

Činjenica da Küngove molbe upućene papinstvu u njegovoj trenutnoj formi nisu iznašle nikakvo riješenje evidentna je ako se uzme u obzir s jedne strane sve jači konflikti između Rima i partikularnih Crkava a s druge strane paraliziranost biskupskih sinoda. Obvezni celibat, ređenje žena i priznavanje Euharistije, uprkos svim zabranama Rima, ostaju na dnevnom redu.
Tijekom neočekivanog susreta, u rujnu 2005, s papom Benediktom XVI, i svojim bivšim kolegom profesorom Ratzingerom, od samog početka bile su isključene teme koje su se odnosile na nutarnju reformu Crkve. Ali i poslije ovog kolokvija Hans Küng je nastavio i nastavlja, kao uvijek, zauzimati se za reformna nastojanja koja zastupa Wir sind Kirche i za obnovu Crkve temelja.

Danas je Küng snažno zaokupljen međureligijskim dijalogom, na temelju čega je objavio tri velika djela, o židovstvu (1991), o kršćanstvu (1995) i o islamu (2004). Od godine 1990 posvećuje se Projektu svjetskog etosa, koji od 1995 napreduje kao Stiftung Weltethos [«Fond za svjetsku etiku»]. Kao putokaz smatra se Deklaracija za svjetsku etiku, prihvaćena 1993 od Parlamenta svjetskih religija u Čikagu, koja je dovela do nastanka globalne mreže međureligioznih odnosa.

U enciklici SPE SALVI premalo nade

Dosada su mnoge papinske enciklike u Hrvatskoj prošle neopaženo. Kako stoji stvar sa drugom enciklikom pape Benedikta XVI - SPE SALVI? Čini se da je ona vrlo malo razglašena čak i od strane vjerskih medija. Enciklika SPE SALVI, u svakom slučaju, zaslužuje više pažnje a pogotovo više kritičkih osvrta. Čini se da je u Hrvatskoj premalo i jednog i drugog. Mi ćemo se ovom prilikom osvrnuti kritički naglašavajući tek neke aspekte. Nadamo se da ovo neće biti jedini kritički osvrt na najnoviju papinu encikliku koja je, kako se čini, već pala u zaborav.
Druga Benediktova enciklika Spe salvi kao i prva Deus caritas est, kompleksna je i zahtijeva daleko više promišljanja. Govoreći o njenim pozitivnim aspektima podcrtavamo osobito one dijelove koji govore o odnosu vjere i nade, granicama progresa, profinjenosti ljudskog razuma, ulozi nade u preobrazbi vjerničkog života, u razboritom shvaćanju da se ne može previše očekivati od znanosti te o ulozi molitve (ako me više nitko ne sluša, Bog me ipak sluša...s Bogom mogu uvijek razgovarati). ALi kada, od broja 16. pa dalje, enciklika raspravlja o odnosu kršćanske vjere/nade sa modernim svijetom, onda izbija tradicionalni stav Ratzingera označen teškom kritikom upućenom velikim misaonim strujama i političkim pokretima koji su se razvili unutar zadnja dva stoljeća, u Europi.Pod osudom je iluminizam, marksizam, vjera ograničena na znanost te modernost uopće. Sve te struje, prema papinom mišljenju, imaju zajedničko jedno: negiranje Transcendentnog, što je za posljedicu imalo izazivanje strahovitih drama. Ovakva nam se interpretacija čini previše jednostavna i neprihvatljiva.
Zar sve zlo ovoga svijeta, uključivši ratove od IV do XVII st. između kršćanskih naroda ili naroda različitih vjera (muslimani - kršćani) uistinu dolazi od modernosti koja se smatra grešnom? Ratzinger izbjegava, kad je riječ o odgovornosti kršćana izreći 'mea culpa' zbog prolivene krvi u ime Boga što se prolijevala u Europi koja se smatrala kršćanskom.
Nadalje, enciklici nedostaje planetarna perspektiva. Ne govori se ništa o Islamu, o zemljama koje su pretrpjele kolonijalizaciju, nema produbljene analize neoliberalizma, istinskog sistema, koji danas negira Boga, polažući vjeru jedino u idol novca. Kada su papine misli koncentrirane na Europu, ne spominju se zla uzrokovana nacizmom te različitim izrazima nacionalizma koji je u XX st. proizveo lažne nade instrumentalizirajući Boga te izazvavši dva velika svjetska konflikta.
Niti u jednom slučaju papa ne citira II. vatikanski sabor. Ova šutnja pokazuje teološku i biblijsku distancu između enciklike i konstitucije Gaudium et spes koja je na svijet gledala pozitivnim očima.
Tema kršćanske nade, koju je sam papa izabrao, trebala je biti prilika za jedan odvažni govor, kritičan, samokritičan i ekumenski otvoren. Ali to, nažalost, nije bila. Tim više što je riječ nada toliko očekivana od strane čovječanstva koje se, na početku trećeg tisućljeća, nalazi nasuprot tolikih neriješenih problema i velikom dezorijentacijom.

A ipak pri nas takvih još ima...

Historičar Viktor Novak u svojoj monografiji Magnum crimen opisuje, između ostalog, monstruoznu sablast talijanskog fašizma u Julijskoj krajini, Istri i otocima. Posljediaca tog mahnitanja bila je, osim strahovitog progona slavenskih naroda i njegovog klera, zabrana glagoljanja. Vatikan je u te krajeve postavljao talijanske biskupe koji su iznad svega mrzili slavenske narode. Neki svećenici glagoljaši završili su čak u logorima na jugu Italije. Iz tog perioda prenosimo pjesmu na kajkavskom nariječju Milana Doborovoljca Žmigavca, zbog kojeg je pjesnik osuđen na novčanu kaznu a za što se osobito založio tadašnji papinski nuncij Peligrenetti koji je boravio u Beogradu. Kontekst: Papa Pio XI nije se zauzeo za četvoricu jugoslavenskih sunarodnika u Istri.

Milan Dobrovoljac Žmigavac
NAD GROBOM NAŠIH ŽRTAVA

Kakvi to čuju v nočni se kmici
Vu Istri našoj puščani hici?
Kakav mrtvački krik se to ori
V temni noči spram Učkoj Gori?!
To naše sine ... strela?
Zgraža se nad tim Evropa cela
Samo ni vezda „Namesnik Kristov“
Zmogel ni reči protiv fašistov!
Ne protestira Otec sad Sveti,
O zapovedi ne misli peti,
A mi smo bili v cajti ... stari
Papama rimskim samo barbari!
Znamo kak nazval jezik naš divan
Papa jen rimski nazvani Ivan
-------------------------------------
-------------------------------------
A ipak pri nas takvih još ima
Kojim sva nada Papa je iz Rima.

"A sada, zazovimo u pomoć svete!"

Dok hrvatski biskupi agitiraju protiv svih lijevičarskih stranaka, po tko zna koji puta zamjenivši propovijedaonice za političke tribine, pitamo se s pravom mi, vjernici na jedan drugačiji način, odkuda hrabrosti oficijalnoj crkvi da se ponaša tako bahato? Sugestije koje biskupi odašilju, u pozadini sadrže i jednu drugu poruku. Poruku koja nam je dobro poznata a kojom se želi utjecati na volju laika - katolika, sugerirajući komu dati glas, jer su ovi uvijek nesposobni za samostalno odlučivanje. Eto, kako na nas gleda oficijalna crkva: kao na "stado božje", massu indoctu, popolo analfabeta - narod nepoučen. Znači, ništa novo: hijerarhija i dalje zauzima spram laika tutorski odnos.

U isto vrijeme, u teologiji totalno nepoučeni desni političari, pokazuju se kao pobožni sakristani i ministranti zazivajući u pomoć svete. Tako, najkontroverznija osoba katoličke Crkve mons. Alojzije Viktor Stepinac biva iskorišten kao deviza u promidžbene svrhe.

Tko ovo ne uočava, kratkovidan je iako ne pati od astigmatizma.